Sećanja

About Sećanja

Kamo li je sve Matiju, autora Sećanja, a ona su ispred vas čitaoci dragi, bijela cesta odvela?

Eh ta sjećanja, eh ta sećanja?... prelistavam, čitam još ne objavljenu knjigu dr. vazduhoplovstva g. Matije Vorkapića... onda zastanem, vratim se korak, dva, list, dva unazad, provjeravam sebe. Jesu njegovi zapisi iz sjećanja ispovijedanja ili svjedočenja? Možda ni jedno ni drugo?

Ovo je memoarska knjiga kojom Matija Vorkapić, svojim načinom pisanja, kroz priče, opisuje svoj životni put, koji je prošao od malog logoraša do sticanja zvanja doktora tehničkih nauka iz oblasti vazduhoplovstva.

Osnovni motiv, ili potreba, da se na ovaj način osvrne na svoja sećanja i da ista u vidu autobiografske ili memoarske literature predstavi svojima, kao i širem krugu potencijalnih čitalaca ove knjige, bio je da ukaže na to da u životu uvek treba, u ravnoteži sopstvenih osećanja, potreba, ličnih i opštedruštvenih vrednosti, optimistički težiti onome što u najbitnijem život čoveka čini uspešnim i srećnim.

Na tom svom trnovitom i punom neizvesnosti putu, susretao se Matija sa raznim preprekama i nedaćama koje je, samo na njemu svojstven način, uspevao da savlada i prebrodi.

Seća se Matija svega, prvog susreta sa ustašama, pumpe za biciklo, škole, odrastanja, sakrivanja, odustajanja, napredovanja, ženidbe, izleta, plate, firmi... ali i vremena obilazaka jugoslovenskih aerodroma u državi koje više nema.

Matija je mnogo toga upamtio, opisao i mnogo čega se sjetio i zapisao. U ovoj knjizi osim autora postoji još jedan glavni lik, a to je sudbina. Obilazak svjetskih destinacija, ženidba, inispekcijski poslovi... sve je to jače od Čovjeka. Bez Čovjeka ne bi bilo ljudi, bez ljudi društva, bez društva sudbine... bez sudbine se nije dolazilo u Staru Pazovu, Beograd, Inđiju, zapošljavalo u raznim firmama, pre nego što se zaposlio u JAT-u, iliti Jugoslovenskom aero transportu.

Šaroliki su poslovi koje je autor radio, u čemu se autor sve nije okušao i što je ovdje napisao. Od prvih školskih dana do profesije. Mogao bi ih nabrojiti, ali ne bi mogao mjesto čitaoca ovu knjigu čitati. Mnogo truda uložio je u sjećanje za Sjećanje. Valjalo se svega sjetiti, ne ponoviti se i sve zapisati. I prolaziti kroz svijetli i ružičasti život. Putovao je, kamerom bilježio, sretao se sa onima koje je, i one koji njega nisu razumjeli... život je to.

Sigurni smo da ovo obimno delo simboličnog naslova Sećanja - o putu malog logoraša do doktora vazduhoplovstva, nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Ni mrzitelje, ni obožavaoce, ni neutralne.

Na kraju svoje knjige autor konstatuje i pita se: Za sve što sam, u svom životu radio, bilo mi je potrebno duplo više i truda i napora od drugih. Stoga su i nastala ova moja sećanja koja mogu svedočiti o mom pozitivnom liku, ali i o negativnom... O mojim istinskim vrednostima, ali i o manama, čitalac će da proceni. Mirne savesti, bez ikakvih ulepšavanja ili zlih namera, već u vidu sopstvene ispovesti, predočavam ih javnosti...